E-mail
harpocrat210@gmail.com





vilenjak

10.11.2014., ponedjeljak

Sandokan i ja

Na stanici kod pedagoške akademije, na Savskoj, sreo sam Sandokana.

Nisam ga odmah prepoznao. Bio je među masom od tristotinjak branitelja, koji već tri tjedna kampiraju pred nadležnim ministarstvom. Veselo mi se osmjehnuo, i mahnuo mi.

Često me pozdravljaju ljudi kojih se ne sjećam. Imam za njih razrađene rutine, koje mi pomažu da dobijem na vremenu dok se ne sjetim tko su. "Pa gdje si, kako tvoji, kako posao...", govorim im, nadajući se da će reći nešto što će mi pomoći da ih "smjestim."

"Sjećaš se ti mene... znamo se preko Maminja, iz Kašine... evo, ja sam još tu, u poslu, javi se ako ti što triba...upiši u telefon, Sandokan...", govorio mi je, usana razvučenih u osmijeh uličnog propovjednika.

Dakle, sad imam i od koga nabaviti.

"A kako se tu stvari razvijaju..." , upitam ga, pokazujući na šator, u kojem invalidi kampiraju. "Ma ne brini za to, brine se ko treba...", kaže, i pokaže na visokog poduzetnika koji je upravo prošao.

Zatim sam sreo Maria.

Mario je bio moj dobar poznanik u najcrnjim vremenima, kad smo noću obitavali u Jami Jazovki, kultnoj jazbini iza Kina Zagreb. Tad nam je pop bio Kizo.

"Hej, znaš li da je Kizo otvorio firmu... bavi se telekomunikacijama. Oženio se, dobio dijete..."

"Znam, prešao je i na budizam...", odgovaram, prisjećajući se divnih vremena, šmrkanja ravno sa šanka, navlačenja klinki po bilijarskom stolu...

"To ne znam, ali, da, rekao mi je da je bio u Nepalu..."

Iz smjera kuhinje je došao Bubi.

Bubi je moj stari drug iz Međuzgradja, kvarta u kojem sam odrastao. Ako sam ikad odrastao.

Visok je 2.25, kad je bio još dijete, aktivirao je kemijsku granatu, pa je narastao kao Hulk.

"Treba biti pozitivan...", kaže mi Bubi.

Yes. Treba biti pozitivan.

Pozitivan.

Da, pozitivan.

- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.07.2014., petak

Mudri Zeus

"Bilo je vrijeme kad su se tisuće i tisuće ljudi tiskale na širokim
Zemljinim grudima. Sažalivši se na njih, Zeus u svojoj velikoj
mudrosti odluči olakšati Zemljin teret.
Tako on izazva sukob kod Ilija (Troje), s ciljem da kroz smrt
napravi mjesta u ljudskoj rasi." (Kypria, 700 PNE)

- 14:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.07.2014., utorak

Ugodni razgovori sa Princom Transplutonijanaca

- I zašto si išao u London? Zar se nisi još prošli tjedna žalio da nemaš para?
- Da, fali mi para, ali morao sam otići da malo operem glavu od svega. Čak i kratka putovanja mi pomažu da se resetiram.

- Ali što je bio sadržaj putovanja?
- Mmmm... da optutujemo. Popijemo kavu sa Princem Transplutonijanaca. I, da, da kupim prijatelju parfem u Herrodsu.

- A taj lik je...
- Suvremeni Vuduista i egzistencijalni filozof. Nekad je bio vođa kultova, sad je zadovoljniji sa dopisnom školom mračnog prosvjetljenja i povremenim pojavljivanjem u underground "javnosti".

- I što on kaže?
- Svašta. Vratio sam se puno optimističniji.

- Optimističniji? Nakon razgovora sa vudistom-egzistencijalistom?
- Da, o duši. Duša je sve, ona je stvarnija od svijeta.

- A Bog?
- Zapadnjački je Bog, kaže Princ, izraz solipsizma, projekcija ega i superega na prazno platno, koja stvara iluziju da je čovjek sam u svemiru. Nije. Njegova iluzija da je sam i da je sve izraz njegove svijesti ne može biti netočnija. Moćne duhovne sile bi nastavile postojati jednako i da ljudske rase uopće nema.

- Dakle, zapadnjak živi u svom vlastitom matrixu, u kojem ga drži njegov iluzorni bog, koji je zapravo on sam u ogledalu. Zanimljivo. A kako se iz matrixa izlazi?
- To je gnoza, prosvjetljenje. Do njega se dolazi na više načina, a Princ Transplutonijanaca podučava metodu u kojoj duša postaje važnija od uma, i tako prekida začarani krug iluzije. Duša onda iz iluzornog dana odlazi u noć, i tamo upoznaje duhovnu stvarnost.

- A ta duhovna stvarnost, kakve ona kvalitete ima? Raja? Pakla? Čistilišta?
- Noćne strane Raja. Duša je starija i od svijeta i od uma, a kroz svoju emancipaciju opet ulazi u sveti savez sa tijelom.

- Propada li tu um?
- Ne, nego ozdravljuje, jer duša preuzima na sebe ono za što je opremljena - a to je suočenje sa realnošću. To nije posao uma. Nakon toga se um može zdravo baviti praktičnim stvarima.

- Ima li tu milosti?
- Da, gnoza se događa po milosti Majke. Bog otac je tu izraz djetinje fantazije o tome da ničeg nema, a Majka štiti i vodi u stvarnost - svijet bez kraja.

- Zanimljivo. Ali zašto Vudu?
- Jer Vudu stupa komunikaciju sa 'objekitvnom' duhovnom realnošću, a ne toliko subjektivnom, u kojoj su se utopile zapadne škole misterija.

- I šta je bilo nakon predavanja?
- Išli smo se napit. U skvot klub na vrhu nedovršene zgrade u nekom radničkom kvartu. Puštao se dobar minimal.

- Pa niste li ponešto prestari za to?
- U Londonu su kriteriji za to drugačiji. Unutra je bila dobra trećina ljudi starijih od 40.

- I kako se Princ zabavio?
- Odlično, dok ga nije iznervirao pomoćni DJ pa ga je probio šakom. Onda smo se strateški povukli.

- I onda se do odlaska iz Londona razgovarali o metafizici?
- Ma ne. On se išao igrati sa simpatičnom djelatnicom hotela, a ja sam išao u British Museum.








- 10:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.11.2013., srijeda

Ponoćne pitalice Crnog vilenjaka

- Što bi bila inverzija vječnog kotača sreće, koji se ciklički podiže i spušta?
- Akazualnost, slučajnost, događaj bez razloga.

- Misliš li da dobrim djelima sigurno privlačiš dobre rezultate?
- Ne, dobra djela mogu privući još jaču kušnju. A zla djela, suprotno tome, mogu privući milost koja pokazuje put i dovesti do prosvijetljenja.

- Kako bi se svjetlost najprije pokazala zarobljenima, okovanim u pećini?
- Kao zasljepljujuća tama.

- Je li dobro činiti zlo?
- Sigurno, sve dok si u poziciji da tumačiš.

- A normalnost, ego i očekivano?
- To su bubuljice na blještavom licu jastva.

- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.03.2013., subota

U danima velikog mira

- I dalje ti se čini kao da si živio sto života?
- Čak više nego ranije. Ali, sad sam toliko umoran, mnoge sam zaboravio...
- Što si zaboravio, one dobre ili one loše?
- Oboje. Ali, u prazninama, čini mi se kao da su svi dani bili sunčani... Možda je to jasno svijetlo na kraju puta, o kojem govore... Možda jedino ono ostaje, kad sva sjećanja izblijede.
- Ne pretjeruj.
- Ali to je tako. Sve blijedi, nestaje, u jasnom svijetlu vječnog optimizma... Sve, osim samog sunca, koje na kraju jedino ostaje.
- Pa to je govorio i Konvični.
- Da?
- Kako je Parmenid opisivao kako je sve jedno, a to jedno je zapravo Sunce, i sve dolazi iz Sunca.
- ....
- Da.

- 23:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.05.2011., nedjelja

Moj dida i ja, III

Dida Tomo se našao tijekom obiteljskog reuniona pozvanim da mi prenosi svoje životne mudrosti.

- Moj Vilenjače, tvoja majka je zabrinuta jer nisi oženjen. Ali ništa ne brini. Tako i treba, nemoj do pedesete. Ali zato nemoj niti jednoj oprostiti... lijepe, ružne, sve je to dobro. Kad ševiš ove ružne činiš bogu ugodno djelo, provali i nastavi:

- Tako jednom ja, kod nas dole u starom kraju, kad sam bio mlad, naiđem u polje kod Mare. A njoj bangavi kukovi. Kad god krene, noga joj ide gore ili dolje. I ja ju povalim tamo na polju, skinem gaće, a ono čupa kao griva u konja vranca. Uzbudim se i izjebem je dobro, a ona sretna, presretna, kaže uzmi Tomo šta ti je drago.

- Uzmem šunku. Nosim kući i krenem jesti. Dođe pokojni otac i kaže - šta to jedeš, crni sine. Šunku tata, šunku, odgovorim. Lijenčino, pa nisi je na kurcu zaradio, kaže on, a ja - jesam tata, na kurcu.

- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.03.2011., srijeda

Uspavanka



Moja mi je virtualna ljubav, koju sam sreo u gradu Besnittu na planeti s druge strane Sunca, pustila uspavanku jer sam se umoran vratio s posla.

- 21:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.07.2010., petak

Cimmeria


I remember

The dark woods, masking slopes of sombre hills;

The grey clouds' leaden everlasting arch;

The dusky streams that flowed without a sound,

And the lone winds that whispered down the passes.



Vista on vista marching, hills on hills,

Slope beyond slope, each dark with sullen trees,

Our gaunt land lay. So when a man climbed up

A red peak and gazed, his shaded eye

Saw but the endless vista - hill on hill,

Slope beyond slope, each hooded like its brothers.



It was a gloomy land that seemed to hold

All winds and clouds and dreams that shun the sun,

With bare boughs rattling in the lonesome winds,

And the dark woodlands brooding over all,

Not even lightened by the rare dim sun

Which made squat shadows out of men; they called it

Cimmeria, land of Darkness and deep Night.



It was so long ago and far away

I have forgot the very name men called me.

The axe and flint-tipped spear are like a dream,

And hunts and wars are shadows. I recall

Only the stillness of that sombre land;

The clouds that piled forever on the hills,

The dimness of the everlasting woods.

Cimmeria, land of Darkness and the Night.



Oh, soul of mine, born out of shadowed hills,

To clouds and winds and ghosts that shun the sun,

How many deaths shall serve to break at last

This heritage which wraps me in the grey

Apparel of ghosts? I search my heart and find

Cimmeria, land of Darkness and the Night.

--REH

- 10:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.06.2010., ponedjeljak

Kinez Marko

Tri je dana kod mene boravio ne tako mladi HongKonžanin.

Njegova je životna priča vrlo neobična. Napustio je rodni grad zaključivši da su se tamo spojile najgore osobine kapitalizma i komunizma. Doktorirao je informacijske znanosti u Britaniji. Radio na 4 kontinenta - u Engleskoj, Kanadi, Kostarici, Južnoafričkoj Republici.

Svjetska kriza ga je ostavila bez posla... na cjedilu... taman kad se ufurao u gotičku scenu u Johanesburgu. Potresen, krenuo je auto stopom u srce Afrike. U Ruandi je ponudio vladi pomoć u razvoju IT industrije. Oženio se, iz ljubavi, pa razveo, iz razočarenja.

Sestra ga je dovukla na Tajland... gdje je okušao sreću kao farmer. Nije uspjelo. Preselio se u San Francisko. Tamo, u apeksu svjetske krize, 6 mjeseci nije pronalazio adekvatno zaposlenje, pa se drugi put uputio autostopom po svijetu, te tako stigao i ovdje, na Balkan.

U čudu sam odslušao njegovu priču, i zdvojan ga odveo na piće u Mediku. Kad tamo - gle čuda - Kinez je uskoro postao zvijezda dana. Njegov je zarazni osmijeh privukao staro i mlado, muško i žensko. Uskoro je našao zgodnu domaćicu pa se odselio od mene. Kako je njegovo ime neizgovorljivo - najzgodnija ga je mala prozvala "Marko".

Dugo sam razmišljao o njegovom osmijehu i mojoj smrknutosti.

Mislim da puno toga radim pogrešno.

Ne treba brinuti.

Već udriti brigu na veselje.

Život je lijep.

- 12:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.11.2009., četvrtak

A sad adio....

Jednom odletece ptice,
Ulice nase ostace bez sunca;
Covek ispratice zenu,
Dugo na vetru on stajace sam.

Jednom odlazi svako,
Putem svog zivota;
Na rastanku srce samo kaze:
"ja cu se vratiti".

Ref.
A, sad adio,
A, sad adio;
I ko zna gde;
I ko zna kad.

Gledam nepoznata lica,
Svaki taj covek ja bih mog'o biti;
Gledam, ljube se i placu,
Svi putuju, ja ostajem sam.

Gledam oci decaka,
Vraca me detinjstvu;
Pogasena svetla na peronu,
Takva si, mladosti.

Ref.
A, sad adio,
A, sad adio;
I ko zna gde;
I ko zna kad.

Ref.
A, sad adio,
A, sad adio;
I ko zna gde;
I ko zna kad.

- 15:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.10.2009., ponedjeljak

Ljubav...

DRACULA: Where is my God? He has forsaken me. It is finished.

MINA: Oh, my love!

(She kisses him) My love!

MINA HARKER'S DIARY: There, in the presence of God, I understood ...at last how my love could release us all from the powers of darkness. Our love is stronger than death.

DRACULA: Give me peace.

Mina pushes the sword through Dracula's heart

The burn on her forehead disappears

Dracula dies

Mina kisses him goodbye, then cuts off his head

THE END

- 15:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.10.2009., subota

Ruža

Yesterday my rose opened up and said
Said that life is cruel and I'm no longer scared
I believe in power of my thorn
Not afraid of humans anymore
I believe in power of my thorn
Not afraid of humans anymore

Yesterday my world of pain suddenly collapsed
I looked straight into the sun and smiled
I will never die
Roses, roses at my door
Not afraid of humans anymore
Roses, roses at my door
Not afraid of humans anymore

I believe in power of my thorn
Not afraid of humans anymore



(Đino Jevđević, Kultur Shock)

- 22:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.09.2009., ponedjeljak

Izbačen iz starog svijeta... i ostao neudomljen.

"The second revelation, the thing that bleeds through out the whole album, is that we are a live band of blue-collar immigrants. It’s not that sexy (doesn’t get you laid), but it was important for Kultur Shock to realize that and start enjoying being themselves, belonging nowhere, got ripped from their old worlds and never became a part of the new one. And loving every second of it."

- 18:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.09.2009., četvrtak

Susjed Hogar....

...sve ga ozbiljnije shvaćam što sam sredovječniji.

kao Feniks kljucam kamen
ustat ću se čim i padnem
laž me kao sunce prži
izdajica ponos trži
jedan sekund,jedna era
ćelavac sam kod frizera

Ne brini za mene majko
snalazim se usred toga
ne koristim ništa gadno
život je moja droga
opijen sam od života
pijem ga ko spužva vodu
dobro plivam i na suho
ja od krpa stvaram modu!

(Crno sunce)

- 20:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.08.2009., subota

Iznad zvijezda...

..."Mi živimo u kanalizaciji, ali to ne kužimo. Nije to prava kanalizacija jer kroz nju ne teče voda, ali je kanalizacija. I mi smo najmanji ljudi, ima većih ljudi i oni svašta mogu što mi ne možemo, a oni ne žive tu, nego gore, poslije zvijezda. I... mi bi trebali narasti da budemo kao oni, ali to ne možemo jer ni ne znamo da ti veliki postoje"... kaže sin moje dobročiniteljke dok klopa kornfleks kao odgovor na pitanje "jel ti fino?"

- 10:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2014  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (13)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (24)
Listopad 2006 (14)
Rujan 2006 (7)
Kolovoz 2006 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Društvena satira
Gonzo novinarstvo u kojem novinar proizvodi autohagiografiju svog nesvjesnog

Free Counter
Free Counter
Zašto?
Sve to ima nekog smisla.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se