Otuđenje

srijeda , 27.06.2007.

- I stvarno ste prekinuli?
- Da. Prvih mjesec dana sam se nadao da će mi se vratiti. Sve dok nisam saznao što se dogodilo.
- ?
- Ostavila me je zbog čarobnjaka.
- Ništa ne razumijem. Dala se u magiju? Nisam znao da je sklona tome... Mislio sam da je programerka, kao i ti.
- Ma, naravno. Znaš da oboje radimo u istoj firmi. Ako se ne skuliram, dat ću idući tjedan otkaz.

...

Oboje su geekovi, upoznali su se na poslu, zajedno uselili u veliki, derutni stan kao cimeri, a nakon pet mjeseci zajedničkog života dogodio se i seks. Bio je na sedmom nebu. Nakon što su proveli još godinu dana zajedno, u glavi sam ih već ubilježio kao tech-par koji će prije ili kasnije začeti geek-dijete, a onda će se, po hrvatskim običajima, i oženiti, da se maleno ne rodi van braka i da im roditelji lakše zajamče za kredite.

Pomalo sam, međutim, izgubio kontakt s obadvoje kad su se navukli na World of Worcraft Online, popularni WoW.

Mislio sam da im to može samo učvrstiti vezu. Zajedno bi se probudili, zajedno polustarim Citroen Saxom otišli na posao na Malešnicu, zajedno vratili kući, te bacili u virtualni svijet. Priznao mi je da zadnjih četiri mjeseca provode po 3-5 sati u WoW fantazijskom svijetu. Ona na svom laptopu, on na svom. Često u krevetu. Idila. Kad sam ih prestao pratiti, on je bio 72-i level Fightera, a ona 68-mi level Čarobnjaka. Oboje NightElfovi.

...

- Kažeš, ima dečka Nijemca?
- Da. Sad živi kod sestre, ali se planira preseliti k njemu. Koliko god je to strašno, možda mi to spasi posao. Bar je više neću viđati svaki dan.
- Ali kad ga je našla?
- Pa u Warcraftu.

- Ali igrali ste zajedno?
- Da, ali različitim stilom. Ja sam igrao kao Fighter, na grubu silu, a ona je istraživala magične vještine. Nismo uvijek ni išli na iste raidove.
- Ali jebemu bili ste u istom stanu u istoj sobi. Hoćeš reći da se zaljubila preko tipkovnice?
- Ne, oboje smo komunicirali sa svojim prijateljima u igri preko slušalica i mikrofona. Zaljubila se u boju njegovog glasa, a od mene se otuđila kad smo se razdvojili u igri.
- I ti nisi primijetio da se došaptava s tim...
- Znaš da je ona izdržljivija od mene. Ja bih zaspao, a ona bi još ostala u igri, a poslije bi se njih dvoje čuli na gmail chat dok smo bili na poslu, u različitim sobama. Shvatili su da su srodne duše. Baš je tu riječ upotrijebila, otuđenje. Kaže mi da mi je ubijanje Zmaja bilo važnije od nje, a da ju je ovaj Nijemac, kolega Wizard, razumio.

...

- Odselila se u Dortmund.
- Znači, ostao si na poslu?
- Ne, doznao sam da su svi znali kakva je situacija, ali su to krili od mene. Pola firme igra u istom svijetu kao i nas dvoje, i svi su znali, ali mi nisu htjeli reći. Duže od dva mjeseca sam bio glavna budala i lik iz svih tračeva u čajnoj kuhinjici, a da to nisam znao. Jebo sam im majku. Prijavio sam ih poreznoj policiji.
- ...a tvoj lik?
- Ne igram više.

- Uopće?
- Ne, sad igram EVO Online. To je u svemiru. Svijet je daleko humaniji. Ima više diplomacije.

Zora

nedjelja , 24.06.2007.


Snimao sam svadbu Astrologa, svog bivšeg cimera. Sasvim logično, jer je niz događaja koji je doveo do toga da se upoznamo započeo prije 14 godina time što sam potražio posao u studiju za snimanje svadbi. Na posao nisam nastupio jer me je idući tjedan ponovo mobiliziralo, ali sam upoznao neke zanimljive ljude...

Osim što je to bila najbolja svadba ikad, doživio sam nešto sasvim jednostavno a moćno:

Dočekao sam zoru u šumi.

Preporučam svima koji su deprimirani.

Dani ponekad izgledaju isto jer ne obraćamo dovoljno pažnje na kretanje sunca, pogotovo na Zoru.

Ali sviće svaki dan, i nastaje nova mogućnost. Stotinu, tisuću mogućnosti.

Uostalom, sunce je cijelo vrijeme tu. Čak ako je ponoć, ono je tu, sa druge strane. I dalje sija.

Kako bi rekao Deda,

"Ti koji si Ja, onkraj svega što ja jesam,
Koji ni prirode ni imena nemaš,
Koji jesi kada sve osim Tebe nestalo je,
Ti središte, i Sunčeva tajno,
Ti skriveno izvorište svega znanog i neznanog,
Ti samotni i jedini,
Ti istinski ognju unutar trske
Što množiš se i rađaš, izvoru i sjemenu
Svjetlosti, Života, Ljubavi, Slobode.
Ti koji iznad govora i izvan vida jesi,
Ja prizivam Tebe, moj tinjajući a živahni ognju
Koji se raspaljuješ kako moje težnje strastvenije postaju.
Ja prizivam Tebe koji vječan jesi,
Ti središte i Sunčeva tajno
I tu tajnu najsvetiju
Čiji nositelj sam ja."


Neo

četvrtak , 21.06.2007.

Udišem, izdišem.
Pobjedio sam Matrix još jedan put.
Smiješno je to.
Ali Duša voli dramu.

Nimfoleptove* ponoćne meditacije

ponedjeljak , 18.06.2007.

- Što bi to mogla biti ljubav?
- Ne znam.

- ? Ali ti sve znaš o tim općenitostima, ako ne, onda se bar praviš. Pa zar te majstori magije i gurui meditacije nisu naučili nekom dobrozvučećem odgovoru?
- Ma, jesu, ali me je sramota to i ponoviti.
- Zar ni jedan?
- Naprimjer, Franjo kaže da je ljubav osjećaj širenja u srčanoj čakri koji se postiže buđenjem zmije kundalini od tabana i prepona sve do tog predjela. 'Onda seksualna energija udara u tiroidnu žlijezdu i tamo se širi. U nastaloj ekstazi čovjek može raditi i stvarati danima i noćima'.

- Ma dobro, nisam te to pitala. Šta je sa ljubavlju muškarca i žene?
- Jedna poetesa mi je objasnila kako voli samo zaljubljenost, dok joj je ljubav dosadna i opterećujuća. Nisam je isprva razumio. Sad da. Zaljubljenost je kick, high, droga, inspiracija, opčinjenost. Ljubavna veza je nešto drugo.
- Šta drugo?
- Zbir dvaju neuroza ili sklop dvije psihoze, u gorem slučaju. Što su osobe više ranjene životom to su ovisnije jedna o drugoj i to je veza čvršća. Ako tome dodamo i financijsku ovisnost, eto dugogodišnje veze.
- Pričaš sranja. To još uvijek nema nikakve veze s ljubavlju. Uzmimo da je tako - zaljubljenost je kao drogiranje, opojno ali bezizgledno, a veza uklapanje dvaju nepravilnosti. A šta je onda ljubav?

- Ljubav je punina srca, sklad četiri elementa. Vatre, Vode, Zraka i Zemlje. Empedoklo je pjevao kako je spoj tih elemanata Sfaira, savršeno geometrijsko tijelo, potpuna ljubav. U prijevodu, osoba je spremna za ljubav ako je uspjela uskladiti četiri elementa osobnosti, voljni, emotivni, intelektualni i konkretno materijalni. Onda joj je srce puno, i može sijati. Inače, dolazi do nesklada elemenata, a on se zove mržnja.
- To znači da su ljubav i mržnja slični? I da micanjem jednog elementa iz ravnoteže ljubav postaje mržnja?
- Da.

- Uh, to zvuči mračno.
- Ne, jer svemir voli biti u harmoniji. Elementi se žele ujediniti. Svijet teži ljubavi. Vrijedno je samo Jedno. U njemu je sve. 'Hen To Pan'.
- Misliš?
- Nadam se svim srcem.


* 'Naše šume i naše vode još uvijek su pune povotkinja i gorskih vila, ali treba biti nimfolept, vilenjak, pa da vam u duši zadodlaju i uhvate kolo kao zlatne zvijezde oko srebrenog mjeseca.' (Napisao Matoš, a citirao i na to me podsjetio Car Nemanja)

Bestseleri u nas

srijeda , 13.06.2007.

Znao sam da se knjige u Hrvatskoj slabo prodaju, ali sam halucinirao da bar 50 naslova godišnje 'ode' u značajnijoj tiraži.
Nisam bio u pravu.
Kako piše na Bestseleru, već nakon dvadesete najprodavanije knjige ulazimo u zonu knjiga koje je, kako kaže Bane, teško i pokloniti.
Evo slavne Top liste:

Top 20 najprodavanijih domaćih naslova u posljednje 2 i pol godine:

01. Osmi povjerenik (Renato Baretić) 6990
02. Pravi se da ovo nisi vidio (Hrvoje Šalković) 1869
03. Pričaj mi o njoj (Renato Baretić) 1563
04. Drugi poljubac Gite Danon (Miljenko Jergović) 1435
05. Ples s mladom (Davor Špišić) 1252
06. Alamut (Vladimir Bartol) 923
07. Soliter Titanic (Almir Alić) 804
08. Pristajanje (Slobodan Novak) 803
09. Potkovani golubovi (Izet Perviz) 780
10. Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince (Emir Imamović Pirke) 778
11. Ruta Tannenbaum (Miljenko Jergović) 751
12. Metastaze (Alen Bović) 668
13. Berlinski ručnik (Dražen Ilinčić) 665
14. Klonovi nastupaju (Davor Domazet - Lošo) 652
15. Elijahova stolica (Igor Štiks) 643
16. Crnci u Firenci (Vedrana Rudan) 588
17. U što se zaljubljujemo (Roman Simić) 584
18. Ništa nas ne smije iznenaditi (Ante Tomić) 565
19. Dobro je, lijepo je (Ivica Prtenjača) 539
20. Rušenje orfičkog hrama - antologija novije hrvatske poezije (Miloš Đurđević) 476

Moje se već poznato mišljenje o blogu i klasičnom izdavaštvu time još radikalizira.

Knjigu se isplati tiskati samo ako je autor(ica) već dovoljno medijski eksponiran(a) i ako se očekuje hit izdanje.

U suprotnom se objava na internetu daleko više isplati. Biće više čitatelja, a zarade ionako nema.

Oklopna brigada

nedjelja , 10.06.2007.

'Osjećam da mi se mozak pretvorio u pancirku.
Može ga sjebat samo dum-dum metak.
Nek doleti šta kasnije.'

------------ psihosomat

Otok sunca

subota , 09.06.2007.

Poslao sam se na produženi vikend. Na Otok Sunca.

Sreo starog druga, čarobnjaka AlephTau-a, u busu sa aerodroma. Isprva ga nisam prepoznao s kratkom kosom. Blam. Ali on je ionako blaženik, uopće se nije zbunio.

Zakasnio na katamaran u 16.

Sreo DJ-a Nenu B. na trajektu. Ostario je malo, otvara birc u Crikvi.

Smjestio se u hotel zadnji put renoviran kad je u njemu 44. boravio poglavnik.

Veneranda-Nautica-Palace-Struja-Carpe Diem-Veneranda. Sasvim ugodna obeznanjenost. Usprkos blještavoj praznini, hodam, govorim i plešem. U nekom trenutku se vraćam k svijesti. Hotel je sasvim blizu. Bar nešto.

Shaking hands, smiling faces. Dio sam showbusinessa. Nije to loše. U nekim momentima.

'Tko zna više nekogovića taj je veći nekogović' (Bruks).

Materijal za još jedno poglavlje za 'Veliku knjigu šema' - planovi za novu TV emisiju&hrpa uglavnom neobjavljivih tračeva.

Cvijeta, Principessa, Žana&njena frizerka, Danijela, Eta, Marta.

Znatno mi je bolje.

'O, veliko Sunce! U čemu bi bila tvoja slava, da nema onih kojima sijaš?'.

Pulp fiction

četvrtak , 07.06.2007.

Danas je jedan od onih dana. Okidač za negativno raspoloženje bila je, najvjerojatnije, spoznaja da je od puta u Amsterdam tj. zadnjeg navrata kad sam na više od dva dana zbrisao iz svog mikrosvijeta prošlo čak pet mjeseci. Tijekom tih pet mjeseci dogodile su mi se neke divne, i neke ne baš tako divne stvari.

Jedan lijep broj ljudi, vilenjaka, patuljaka, nimfa i drijada je nestao iz mog vidokruga. To se dogodilo iz različitih razloga: neki su odlučili postati normalni, a drugi su postali previše ludi. U oba slučaja je mogućnost kvalitetne komunikacije presušila. Neki od normalaca sa kojima sam udobno komunicirao na poslu su otišli, dok su neki udaljeni iz moje radne sredine. Za neke osobnosti kojima je inače ok u mojoj blizini nisam imao vremena, pa su se uvrijedile i otuđile. Neka druga stvorenja, pak, imaju sve manje vremena i strpljenja za mene. Komunikacija s nekima od likova i likica koje sam ocijenio zanimljivim nije ni počela, uglavnom zato jer mi napadaji umora ruše raspored i proizvode otkazivanje 'manje bitnih' dogovora, i tako unedogled.

Kad sam počeo pisati Vilenjaka, asocijacije vezane uz taj identitet (iako on zapravo ima svoju osebujnu povijest, vezanu uz Paviljon halucinacija i HSBS) su uglavnom bile zelene i zlatne; poput Rangera/Elfa iz drevnog AD&D-a, zamislio sam lika koji nije ovisan niti o pogledima svoje okoline niti o gravitaciji svojih navika i strasti, već slijedi Šumski put, poput divljih heretika iz podnožja Himalaja. Sad su, često, sive, srebrne i crne, sličnije Drizztu, Dark elfu odmetniku koji je prezreo svoju domovinu, podzemni grad Menzoberanzzan, i sad uživa u zalasku sunca iako mu njegove zrake pozlijeđuju oči nepredviđene za svijet površine.

Šumski Vilenjak kaže: 'Briješ, ne trudiš se dovoljno: ne radiš više Yogu svaki dan, ne vježbaš, meditiraš neredovito, ne njeguješ ispravno svoje Darove; sredi se malo i sve će biti u redu, kao što je uvijek i bilo. Kad malo ojačaš, opet ćeš moći pomagati drugima, i njihova će se ljubav prema tebi ponovo rasplamsati. Sve je u redu, kao što je uvijek i bilo. Uostalom, pa većina likova ti ionako pomaže. Zar bi inače bio tu gdje jesi? To je samo po sebi dokaz da si prihvaćen.'

Mračni Vilenjak kaže: 'Tako je kao što je uvijek i bilo: živiš u svijetu u kojem si po defaultu stranac, a ne možeš se vratiti onome čemu si ostavio. Jedno vrijeme te je životni karusel držao visoko iznad i ostavljao prostor za elaborirane iluzije o dobroti i slobodi, a sad si opet u realnosti, u kojoj za sebe imaš onoliko prostora koliko u krvavoj bitci isječeš mačevima koje držiš u obje ruke. Ako ih ispustiš, proglasit će te bezvrijednim. Uostalom, i cijene te jer si brz i bezobziran dok siječeš neprijatelje.'

Najlakše bi bilo reći da su obojica u pravu. Ali mi zvuči nekako prejednostavno.



Put je labirint koji željno traži vlastito razriješenje.

Na klupi

ponedjeljak , 04.06.2007.

- Šta to radite?
- Ležim i gledam zvijezde.
- Je li vam dobro?
- Jeste. Malo sam živčan, pa mi je bolje ovdje nego doma.
- Dajte osobnu.
- M.....
- To je tu kod Volksbanka.
- Aha.
- Je li zabranjeno ležati na klupi 20 m od svog stana?
- Pa, nije, ali ljudi mogu svašta pomisliti. Naprimjer, da vam je loše.
- Loše mi je, ali se mogu pobrinuti za sebe.
- Onda se zavucite tamo gdje vas nitko ne vidi.
....
- Ni mi nemamo klimu u Puntoima - rekao mi je, da me utješi, drugi policajac.

Imam klimu, nesretniče.
Ali ona mi ne regulira stanje u glavi.

Svejedno sam ga poslušao.
Zavukao sam se tamo gdje me nitko ne vidi.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>